četvrtak, 27. ožujka 2025.
Mali Isus odbijen je od svijeta
Poruka Gospodina Isusa Valentinu Papagni u Sydneyju, Australija 1. ožujka 2025.
Ujutro mi se pojavio Anđeo i odveo me u Čistilište. Vodio me je gdje trebam ići kada se iznenada pojavi mali Dječak. Bio je star oko pet godina. Znala sam da je mali Dječak naš Gospodin Isus.
S tužnim izgledom, mali Gospodin Isus me upita: “Hoćeš li Me dojiti?”
Polagala sam Ga na koljena i dojila. Izgledao je izuzetno tužan.
Upitala sam: “Zašto si tako tužan? Gdje ti je mama, Blagoslavljena Djevica Marija?”
Odgovorio mi je: “Ne znam. Ja sam tako tužan. Ništa neće zadovoljiti Me. Ništa više ne čini sretnim.”
Blago mu govoreći, upitala sam: “Ali zašto?”
Reče mi: “Gledajući svijet tako me uznemiruje jer Me ne žele! Zato dolazim k tebi — ti me utješuješ.”
Osjetila sam veliku žalost za našim Gospodinom dok sam pokušavala utješiti Ga, kada se iznenada pojavilo staklo pred nama i mali zečevi na drugoj strani stakla.
Bili su tako ljepši da sam mu rekla: “Ohh, pogledaj male zečeve. Moramo biti blizu Uskrsa.”
Mali Isus je gledao na zečeve ali nije osmiješio se. Reče: “Oni su u redu, ali ja nisam sretan — ništa više neće učiniti da budem sretan.”
Odgovorila sam: “Ohh, ali volim Te i mnogi ljudi na svijetu vole Te i utješuju Te.”
“Da,” reče mi, “ali ja nisam sretan. Svijet me ne želi. Oni se samo bune protiv mene. Odbijaju Me i ja nije željen u svijetu, i ja sam tako tužan. Ništa više neće učiniti da budem sretan. Kada gledam oko sebe, vrlo sam uznemiren.”
Dojila sam Ga kada mi je Anđeo rekao: “Moramo otići.”
Mali Isus me upita: “Odnesi Me s tobom!”
“Želiš ići sa mnom?” pitala sam.
On je mahao glavom, pa smo zajedno šetali pratjeni od Anđela. Sjećam se da smo šetali neko vrijeme, susrećući mnoge duše, a onda iznenada više nisam vidjela Ga.
Ništa nije moglo razveseliti našeg Gospodina. Osjetila sam njegovu duboku tužnu za svijetom. Priprema se za Novi Došljak, a u isto vrijeme ne želi kazniti ljude jer ga njegova ljubav i dobrota drže nazad, ali grijehi svijeta tako ga uznemiruju.